Eseji

Autorica: Bojana Genov (Mali Lošinj, Hrvatska)

Jezične mijene bile su sastavnim dijelom moga odrastanja i školovanja i uvijek su bile popraćene ogromnom strašću ne samo kreatora jezičnih promjena, nego i širokih slojeva ljudi koji su ih prihvaćali nepojmljivom i meni neočekivanom brzinom. Za moga školovanja nekoliko se je puta mijenjao naziv pojedinih školskih predmeta, ne samo na način da smo svi učili malo muzički i historiju, a malo glazbeni i povijest, nego na način da je to bilo pitanje svrstavanja i pitanje vrlo važnog osobnog izbora. Kao mala djevojčica nisam razumjela izvore tog burnog odnosa prema jeziku, ali sam i sama naučila dijeliti interes pa i strast prema jezičnim pitanjima. Moj odnos prema jeziku obilježava ambivalentan, ali uvijek vrlo aktivan stav, istovremen otpor prema nametanju i istjerivanju riječi iz moga riječnika i pažljivo i kritično vaganje tuđih riječi. 

Autorica: Tea Grujić (Pula, Hrvatska)

„Svatko mora već od mladosti biti upućen u purizam. Istovremeno, nitko ne smije znati što je purizam u stvari...“ Kordić, Snježana,  Jezik i nacionalizam, Zagreb, 2010.  10 str. 

Uvod

Knjiga koja je uznemirila hrvatsku javnost, i ne samo jezikoslovce, obrađujući veliku, ispolitiziranu temu jezika, započinje s poglavljem o purizmu u hrvatskom jeziku, in medias res,  bez uvoda, određivanja pojmova ili lingvističkih teorija, započinje iz prakse! I upravo tim prvim stranicama gdje toliko dojmljivo, gotovo naturalistički oslikava našu dvadesetogodišnju opsjednutost čistoćom jezika, autorica Snježana Kordić magnetski privlači  svakog iole dobronamjernog čitatelja da krene u jednu potpuno novu čitateljsku avanturu promišljanja jezika...A kad čitanje krene, ne prestaju navirati misli s vlastitim primjerima proživljenog.Zapravo se cijelo vrijeme pitamo kako to i sami nismo primjetili, kako nismo osvjestili, reagirali, pobunili se protiv svih tih umjetno nametnutih nam jezičnih promjena. Jesu li to nama jezični čistunci uspješno isprali mozgove? Jer, i ne primjećujući  pišemo zamolbe, nazočimo sastancima, opterećuju nas razni zadatci, obvezujemo se, obraćamo jedni drugima sa štovanjem...Jesmo li morali? Htjeli? Kako se to uopće počelo događati? Već i zaboravih..je li to zaštitni mehanizam? Zastajem na trenutak, odlažem knjigu kako bih se vratila u proživljeno i prizvala svoja (ne)pouzdana sjećanja ..

Autor: Josip Ivanović (Zagreb, Hrvatska)

Uvod

Specifičnost pojma politike jest u tome, što njen pojam u svakom smislu uporabe nailazi na različito razumijevanje, a da pritom ne dolazi puko do erodiranja njegovog značenja, već upravo do bogaćenja. Naime, u svakom novom pokušaju da se neka teorijska ili praktična stvar etiketira pojmom politike, skriven je nekakav indikativ ili performativ onoga što se može nazvati politikom. Svaka politička orijentacija implicira određene okvire i definira što politika jest ili barem što bi trebala biti. U težnji ka stjecanju kredibiliteta, političke orijentacije se pokušavaju predstaviti kao realnije, objektivnije ili prirodnije od ostalih, što nam upravo jamči svezu između percepcije svijeta i načina na koji žele učestvovati u njemu. Značaj ove opservacije ogleda se u mogućnosti da se analizom različitih tumačenja pojma politike, bolje shvate neke bitne crte političkih stajališta, orijentacija.

Autor: Thomas Kohls (Prilep, Makedonija)

Колективно сећање онлајн

Тема овог истражног рада је немачки веб-магазин „Ајнестагес“ („einestages“), који на својом сајту је описан као „јединствен пројекат“ који има као циљ „изградње колективног сећања наше историје“ уз учешће својих корисника. 1 При тога изразито се наглашава разноврсност тема које могу бити историја: „Ви сте били присутни када је пао берлински зид? Када је Цунами разорио Тајланд? На првом концерту Токио Хотела? Имате ли слике тога? Постаните сведок свог времена [„Zeitzeuge“], пишите на Ајнестагесу ваше најличније приче.“ Циљ овог рада је анализа садржаја чланака с циљем да се утврде тенденције ка чему води такав начин историографије. 

Autorice: Jasna Kovo i Anela Hakalović (Sarajevo, BiH)

Politička emancipacija žena u okviru bosanskohercegovačke tranzicijske stvarnosti naišla je na veliki otpor, o čemu svjedoči prisutnost procesa repatrijarhalizacije, naturaliziranja dodijeljenih rodnih uloga i slično.   U procesu dodijeljivanja rodnih uloga  i jačanja patrijarhalne matrice koja je ugrađena u nacionalni kod posebnu ulogu zauzimaju mediji, kao prenosnici, ali i generatori konstrukcije ženske rodnosti. Način predstavljanja u medijima neizbježno se veže za određena značenja, a procesima stereotipizacije i markiranjem određenih značenjskih kodova, mediji postaju snažan izvor oblikovanja novih modusa rodnosti. Ne samo prezentirajući, nego i oblikujući poželjan oblik rodnog identiteta pojedinke, medijski diskurs postaje pogodan prostor za kritičku analizu rodnih pozicija u određenom društvenom kontekstu.  

Autorica: Uglješa Vuković (Banja Luka, BiH) 

U eseju naslovljenom Tačke ignorisanja u sjećanjima u bh medijima htjelo se prikazati kako se mediji u Bosni i Hercegovini odnose prema određenim mjestima iz prošlosti koji se ukazuju kao nepoželjne istine u javnosti. S obzirom na činjenicu da se uticajni mediji u našem društvu različito odnose prema prošlosti, u zavisnosti od toga iz kog su eniteta, ovim esejom se htjelo predočiti kako izgleda ta podjela rada ukazujući na njene posljedice, izvjesne zakonomjernosti i na zarobljenost u okvirima politike, što medije suštinski onemogućava da poštuju svoje profesionalne standarde. U današnjoj BiH služenje tzv. svojim istinima o minulim konflktima stvara i snažne tačke ignorisanja skrivajući ih u upadljivo odsustvo. Ignorisanje događaja iz prošlosti predstavlja najgoru uvredu za žrtve i onemogućava funkcionisanje bosanskohercegovačkog društva u cjelini. O događajima iz prošlog rata potrebno je javno govoriti na osnovu činjenica.