Novosti

Akademskoj i aktivističkoj zajednici te čitalačkoj publici od 1. maja 2020. godine biće dostupna stručna literatura o populizmu, etnonacionalnoj i religijskoj radikalizaciji u prijevodu na naš jezik. Riječ je o prethodne godine započetoj aktivnosti prevođenja stručne literature u namjeri da se globalno važne teme učine dodatno dostupnim u Bosni i Hercegovini. Knjige će biti besplatno distribuirane i dostupne javnim bh. univerzitetima, aktivistima/cama, te široj čitalačkoj publici u digitalnom i štampanom izdanju. Umjesto planiranih promocija u bosanskohercegovačkim univerzitetskim centrima, predstavljanje knjiga o kojima će govoriti predstavnici/e bh. akademske i aktivističke zajednice upriličićemo online u periodu od 5. do 9. maja. 

Razgovarala: Nejra Nuna Čengić

Profesore Kalb, knjiga koju prevodimo nudi analizu nacionalizma kroz prizmu koja je usredsređena na klasu. Suprotstavljate ovo uobičajenim objašnjenjima koja se oslanjaju na fokusiranje na kulturu. Možete li objasniti znanstveni kontekst u kojem je ova knjiga nastala?

Relevantni su i znanstveni i istorijski kontekst, i oni su isprepleteni. Ovo je zbirka socijalne antropologije. Antropologija je zasigurno aktivno učestvovala u “kulturnom zaokretu” u zapadnim humanističkim i društvenim naukama još od 1980-tih. Ali je bila bolje naoružana protiv “kulturološkog čišćenja” “društvenog objašnjenja” od, na primjer istorije i sociologije, koje su lako žrtvovane u kulturnom zaokretu nakon 1985. u kontekstu neoliberalizacije zapadnih društava i akademija, kasnije i u istočnoj Europi. To je bilo tako zato što kulturni zaokret u antropologiji nije bio ništa novo. Kulturalizam je tamo bio intenzivno prisutan svo vrijeme. Bio je dominantan. Antropologija nije uzalud smatrana prelomnicom kulturnog zaokreta u liku Clifford Geertz-a, između ostalih. Kulturalizam je oduvijek prožimao antropologiju, s obzirom na centralnost koncepta kulture u antropologiji. Zbog toga je već postojala intelektualna struja protiv te dominacije, suprotna struja koja je postala veoma jaka, i više marksistička, tokom 1970-tih. U retrospektivi knjiga „Europa i ljudi bez istorije“ Erica Wolfa iz 1982. je vjerovatno bila ikonska publikacija te suprotne struje. I zbog toga je antropologija bila bolje opremljena 1990-tih i 2000-tih od ostalih društvenih i humanističkih nauka da odgovori na asertivan postmoderni i liberalni kulturalizam, kulturalizam koji je sada bio još više filozofski potkrijepljen nego ikada prije, sa kontinuiranim napadima na „velike narative“ modernizma, i očigledno potvrđen padom stvarno postojećeg socijalizma 1989.

Stručni razgovor sa Ruth Wodak (pitanja postavio Andreas Schulz)

Andreas Schulz (AS): Gospođo Wodak, u uvodu Vaše knjige The Politics of Fear: What Right-Wing Populist Discourses Mean, (2015a) pisali ste da godinama radite na temi desničarskog/krajnje desnog populizma. Sjećate li se nekog konkretnog incidenta zbog kojeg ste počeli raditi u ovoj istraživačkoj oblasti i zašto?

Wodak: Dobro se sjećam incidenata koji su nagnali ne samo mene, već i moje kolege na Odsjeku za lingvistiku Univerziteta u Beču da se posvetimo preciznoj analizi desničarskog populizma i srodne mu retorike: uspon tadašnjeg lidera Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), Jörga Haidera, 1986. godine, takozvana ‘afera Waldheim’ (npr. Wodak et al., 1990) te godine i izborni uspjeh FPÖ-a koji je uslijedio nakon 1989. godine bili su svakako presudni. Već je tada bilo jasno da su se pojavili novi imaginariji austrijskog nacionalnog identiteta i historijskih narativa, koje je pratio politički diskurs usmjeren na navodno homogen, ‘istinski’ (austrijski) narod. Ovaj diskurs je istovremeno pokrenut protiv establišmenta i elita, kao i protiv stranaca, posebice ljudi iz Istočne Evrope, iz bivših komunističkih država. Jasno je da je persona Jörga Haidera imala veliku ulogu u to vrijeme, uključujući i njegov habitus i retoriku i/ili konverzacijske vještine. S jedne strane, on je bio, poput većine političara FPÖ-a, obučen za NLP (neurolingvističko programiranje), dok je, s druge strane, bio vješt demagog koji je znao kako da se obraća ‘muškarcu i ženi na ulici’.