Autorica: Maja Skenderović (Bosna i Hercegovina)

Recept

Prihvatila sam činjenicu da sa trenutne pozicije u kojoj postoji ogroman prostor za razvijanje aktivističke prakse postojimo svijet (piktogrami svih bivših, sadašnjih i budućih događaja), ja i djelovanje. Uzela sam određeni stav i pretvorila ga u kratke tekstualne segmente u kojima ću objasniti moj recept za svakog budućeg koji želi da mjenja.

Recept

1.Padobranac, pješak, učenik, vojnik

2.Doručak sa Turenom i sva tri jela sa Habermasom

3.Brzalice=moja politika nabrajanja

4.Kratki monolog i krađa identiteta C. Manuella

5.Kako sam si kupila kartu za Živim

6.Adoption !

1.

Ono što sam sumirala kroz društvene pokrete je izvor, uzorak, sadržaj i esenciju. Način na koji sam izabrala da iskoristim ove izraze je veoma jednostavan. Razmišljala sam kako da povežem teorijsko u praktično ili praktično u teorijsko, što mislim da je problem večine ljudi, kao i što je i meni. Vidimo što se dešava oko nas i u teoriji mi znamo ili ne znamo kako da popravimo pogrešno u zdravo ( kada to govorim onda mislim na pomoć). Teorija i praksa sa kojom sam se susrela u toku života, a ujedno i u toku predavanja me je naučila da je jako teško za početak definisati izvor greške u sistemu(pod sistemom podrazumjevam institucije, politku, kulturu, ljude). Nakon uočavanja izvora, postoji uzorak ( djelovanje u prošlosti, trenutno djelovanje i nagovještaj kako bi moglo biti u budućnosti ), sadržaj(informacije,plan,taktike, strategije, čin, činioci, posmatrači ) i suština(stanje, promjene,rezultat ). Razlog zašto sam nazvala ovu sekciju teksta-„ Padobranac, pješak, učenik i vojnik", jer za mene to predstavlja sveobuhvatne titule kroz koje jedan čovjek koji želi biti promjena u društvu, mora proći i ne postoji niti jedan način da se i jedna od ovih faza preskoči, naravno ukoliko mu je namjera da čini promjene.Postoje tri podjele koje sam sebi izdvojila sa predavanja o društvenim pokretima, a to su :

1.ono što sam naučila 2.ono što sam sebi izdvojila 3.ono na čemu želim da se zadržim

Prva tačka podjele govori o događajima koji su se desili u toku 68.g.( protesti, promjene, borbe, muzika, književnost, jezik , zajednica, ljudi, potrebe, rezultati, pokreti); verbalni delikt(jezik i njegove sposobnosti, ograničenost izražavanja, kažnjavanje, općenito uloga i značaj jezika i njegove moći ); alternativni pokreti i novi društveni pokreti. Druga tačka podjele govori o onome što sam za sebe izdvojila, a to su primjeri koji objašnjavaju raznolikost u vrstama kultura sistema, institucije koje vode aktuelnu politiku, društvo koje ide uz sistem i niz sistem, grupacije ljudi ( klasa, status, pol, starost, teritorija, edukacija, vjera, ) svijest i nesvijest o okruženju; potreba za promjenama u vodećim institucijama; dijagnoza da problem postoji; ekološka i ne-ekološka svijest; jezik i komunikacija vlasti, društva , medija i pojedinca; forme aktivnosti i ne-aktivnosti; borba i pravo za određenu stavku po kojoj se mjenja sistem; jačina istomišljenika i slabost ne-istomišljenika; selektivna djelovanja. Treća stavka govori o mojoj trenutnoj svijesti i mojoj potrebi i obavezi da se zadržim na tom putu, ukoliko želim da budem promjena, a to me tjera da imam obzirniju svijest ka prihvatanju da problem postoji, analizirati situaciju, vidjeti strukturu institucije (vlast, politika, ljudi, akcije i ishode),podešavanje klime kretanja, razumjevanje pojma organizacija i pripadnost „ organizacije „ , umrežavanje istomišljenika, pojam limit i pojam mogučnost, strukturalna organizacija, neprekidna i kontinuirana potreba za prikupljanjem i dijeljenjem informacija. Iako ovaj prvi dio –„Padobranac, pješak, učenik, vojnik" zvuči možda apstraktno, on je dobro isfiltriran i prilagođen mom pojmu razumjevanja iz ove tačke u kojoj se trenutno nalazim.

2.

Razmišljala sam da li da pristupam školski i da eto tako otvaram foldere literature koju sam pročitala i da se striktno držim čiste forme informacija i onda sam shvatila da za tako nešto treba dobar uvod , a za dobar uvod nema ništa bolje od jednog doručka. U ovom kontekstu i potrebe da imam doručak, pojela sam Turenovo razgraničenje između pojma društvenih pokreta i objašnjenje kako svrha društvenih pokreta nije bazirana na pitanje rada i kapitala, već državnog aparata i korisnika. On pojam društveni pokreti djeli na građanski, radnički, antitehnokratski, postavljaući akcent na istoricitet (klase) , odbacivanjem pojma kriza kao jedan od vršilaca društvenih pokreta, stavljajući akcenat društvenog pokreta na subjekt koji napada i ulogu sa kojom se želi pozicionirati. Za njega odlike društvenog pokreta su identitet, suprotnost i totalitet, iz čega se vodi da društveni pokret mora biti ličan i da djeluje za dobrobit društvene cjeline , a da ne postoji društveni pokret koji djeluje bez ili iz negativne dimenzije. Kroz svoje poimanje društvenog pokreta, on ne smatra da je društveni pokret nešto novo u društvu, već je pozicioiniranje mjesta za novo društvo. A kad sam ogladnila i poželjela da pojedem još nešto, završila sam na tri obroka u društvu Habermasa koji tvrdi da „stara politika" –ekonomska, socijalna bezbjednost , dobija „novu politiku" o problemu jednakosti, ljudskih prava i individualanog samoostvarivanja. On objašnjava da u proteklih dvadeset godina značaj prisutnosti protesta radi na reformi načina života. On uzima za primjer veliko kretanje protesta koje je zabilježeno u Njemačkoj, gdje se javlja antinuklearni, ekološki, alternativni, manjinski( selektivna grupacija koja po sistemu društva iskače od „standardnog" pojma društva ), psihološki, religijski ,protiv porezni, protiv sistema obrazovanja u institucijama pokreti koji su u većini defanzivni, dok feministički pokret djeluje ofanzivno. Kad govorim u kontekstu da je cilj ovih pokreta defanzivan, mislim da oni žele da dresiraju negodovanja, dok feministički pokret radi na promjeni pozicije žene u društvu. On objašnjava da napredno društvo ne može opstati bez sistema, da rastom kapitalizma, industrije i moć korporacija u javnom životu prave od čovjeka pasivnog potrošaća dobara, a rezultat toga je prisutnost nedostatka slobode, demokratije i individualnosti. Za Habermasa novi društveni pokreti se bore sa mogučnostima kako uspostaviti i promjeniti tok komunikacije u javnoj sferi modernog doba . Smisao protesta poprima oblik sistema i interesa sistema kao obrnuta psihologija i stavlja se akcenat na socijalnu komunikaciju. U akciji komunikacije, jezik i akcija su linkirane, koriste se da ubjede, establiraju socialnu konekciju, izraze osjećanja i mišljenje.

3.

Brzalice : birokratizacija, socijalna edukacija, postmodernizacija,dihotomija, marksizam, demografija,istoricitet, transformacija, emancipacija, identitet, autonomnost, ne-hijerarhija, kolonizacija, komunikacija, epistomologija, lokalna infrastruktura, alternativna praksa.

Pojmovi koje sam nabrojila ovde, su pojmovi koji su lično meni zbog svoje strukture specifični za djelovanje društvenih pokreta. Oni su najbolji pogon zašto društveni pokreti postoje i zašto nikad neće ni umrijeti.Ujedno, razlog zašto sam izabrala ovu formu nabrajanja, je čisto da objasnim kolika je brzina akcije komunikacije i koliko ona može bit i prisutna i nevidljiva ukoliko ne postoji određena svjest uz, za,niz, protiv koju se društveni pokreti zalažu. Ti pojmovi mogu imati dvojakost ukoliko nije izvršena čitava metoda razumjevanja izvora, uzorka, sadržaja i esencije koju sam spomenula na početku mog rada.

4.

„Gdje god da je dominacija , tu je i otpor."

Kroz tekst „Društveni pokreti u internet doba" Manuela Kastels-a, izdvajam ovu rečenicu koja u isto vrijeme može da bude dvostrana. Kad kažem dvostrana, mislim da ona može da djeluje unutar društvenih pokreta i oko društvenih pokreta. Razlog zašto sam je izdvojila, jer predstavlja javnu, otvorenu činjenicu današnjeg doba u kojem postoje mnoge mogučnosti koje nam nova tehnologija nudi kako bi izabrali stranu. On spominje kako se u proteklih četiri godine od Islanda, Tunisa, Španije, pa sve do Amerike, zabilježeni veliki brojevi protesta, među kojima je značajno istaknuti da narod osjeća poniženje i bijes nasprem vlasti koja ih vodi. Ilustracija prikupljenih informacija i analiza perspektive je još subjektivno svježe bazirana na prikupljanu informacija , ali on spominje pojam moć socijalne komunikacije kao najveći oblik kretanja moći u društvenim i socijalnim kretanjima,i takav oblik moći predstavljaju osnovu današnjeg društva. Oni koji imaju moć, oni oblikuju informaciju i vrijednost .Samom činjenicom da u današnje vrijeme postoji ogromna paleta mogučnosti internet komunikacije, sistemom moći umrežavanja, koja predstavlja legalni monopol, mi smo na meti ubjeđivanja i socijalne edukacije sa kojim oblikujemo način kako razmišljamo. Moć socijalne komunikacije je skoncentrisana na uokvirivanje mozga i internet generacija je najbolji primjer takve moći.

5.

Ispred mene stoji čovjek koji ležerno i samouvjereno govori šta se dešavalo i kako su ljudi djelovali, i mada je pogrešno iskoristiti izraz želim da živim život na način kako on djeluje sa promjenama u društvu, čudno je da se javno izjašnjavam da primjećujem da takav svijet postoji i da više nije ni upitno da je to sastavni dio društva i svijeta u kojim živimo. Ja ne posmatram pojam svijet, društvo i promjene kao nešto što mi je strano, već je dio mog organizma, koji ne bi trebao biti niti misao niti rasprava da je nešto drugačije od toga. Eminentno je spomenuti moju tišinu, sram i tugu koliko sam samo neupućena i mala, a koliko takvih poput mene postoje. Mislim da čak i ovaj dio o uvodu ne bih trebao da postoji , ali je bitan da objasnim kako edukacija učini da čovjek osjeća sreću i samopouzdanje kad se suoči sa realnim činjenicama koji ti pomažu da ojačaš i promjeniš svijest o bitnostima. Ma kakav je sadržaj, a sadržaj nije nimalo naivan, u vremenu gdje je tok dešavanja toliko brz, glupavo bi bilo da budeš slab i da ignorišeš svijet.Osnovna kultura kretanja, iskustvo i škola života probudi u svima nama htijenje kuda hoćemo da se krećemo i šta hoćemo da budemo za sebe i za druge. Bitna je kontinuirana informisanosti i djelovanje , komunikacija i potreba da se stvari mjenjaju ukoliko nam faktori nezdravog života škode. Ako je mene jedan brzi uvod i prelet kroz vlast, dešavanja, djelovanja, proteste i promjene uspio učiniti ujedno i sramnom i jakom , postoji razlog zašto nikad ne bih smjeli odustati da promjenimo greške u sistemu. Jedna od jako teških lekcija koje sam naučila u životu da postoji niz faktora koje je nemoguće izbjeći , popraviti i prihvatiti , a ukoliko je konačna bitka dobijena, ona nije konačna u svojoj pobjedi. Početak aktivnosti mora da postoji, sredina aktivnosti mora da se neumoljivo i uporno održava i nikad , ali baš nikad ne postoji kraj. Vjerujem da pojam početak aktivnosti i sredina( održavanje) aktivnosti jesu jasni baš svima, ali taj pojam kraj je mnogo apstraktan i ostavlja prostora sa različite verzije i ishode. Kao i večina ljudi na ovoj planeti , od kojih se niti ja ne razlikujem , uvjek tragamo da je nešto zvanično sigurno i po mogučnosti zaokruženo kako biti se osječali sigurnim. Takvo razmišljanje otvara mnogo prostora za mnogobrojno značenje riječi sigurnim, jer nijedan pojam koji ima dodirnu tačku sa kulturom kretanja u društvu ,djelovanjem i stagnacijom nema moć da napravi komplementarnu jednakost i ravnopravnost za svaku moguću individu-u. Slušajući predavanja i onda i moj nastavak istraživanja o trenutnim sistemima, o društvu u tim sistemima, o kulturi reakcije i akcije , došla sam do zaključka da je to ništa manje nego jedna beskonačna borba svjesnih i nesvjesnih o zdravom poimanju života. Pojam sistem, društvo, kultura, zakon, jezik, ponašanje su pojmovi koji su glavna tačka koja otvara sve ostale tačke oko kojih se krećemo konstantno u čitavom našem životu. Iz svakog tog pojma otvara se nova kategorija i iz nove kategorije drugi primjeri iz kojih potiču druge subkategorije i sve tako u krug. Slušala sam pažljivo i čula sam mnoga imena i primjere ljudi koji vrše promjene u društvo i koji su glavni akteri života aktivista. Puna nade i vjere kako sam dovoljno snažna da i ja budem jedna od njih, preispitujući glavno pitanje kojim metodama da se borim i onda sam slučajno bez ikakve namjere došla do pitanja -a , zašta se mi borimo ? Tek sam sad shvatila rečenicu koja je spomenuta na predavanju. To utopijsko pitanje „ Zašto se borimo ?" . Moram da priznam da u momentu kad sam shvatila srž namjene tog pitanja, osjećala sam strah i pesimizam, ali onda sam shvatila da to pitanje nikad ne bih trebalo niti da ima ništa lično sa mnom, niti ništa lično niti sa ijednom individuom. Ono je napravljeno u množini, ja nisam množina, ja sam jednina. Ja, jednina, moram željeti da živim u vremenu budućnosti, moram ž-e-lj-e-t-i d-a ž-i-v-i-m u v-r-e-m-e-n-u b-u-d-u-ć-n-o-s-t-i ! Kad kažem da želim da živim u vremenu budućnosti , mislim da mi ne pada na pamet da mi neko , izrazit ću se vulgarno, čeprka po ŽIVIM.

Nisam sigurna da znam šta je dobar recept za ŽIVIM i da li to uopšte postoji ? Mislim da poneki sastojak tog recepta moram da znam i da je vjerovatno smisao, najosnovniji začin tog recepta i ako je smisao osnova tog začina nije ni čudo zašto svi mi uvjek preispitujemo kulture naših ŽIVIM.

6.

Ono što sam naučila da u današnjici novi valovi društvenih pokreta po meni imaju ogromnu paletu korištenja medija i tehnologije kao sredstvo bilježenja i memorisanja greški u sistemu.Takvi novi pokreti se baziraju na organizacijama ( iako pojam organizacije otvara diskusiju o karakteru organizacije i cilju koji se implementira na društvo promjene ) ljudi, ogromna paleta mogučnosti komunikacije, potencijal za konstantnim promjenama prihvaćanja, pregovora i građenja snage ( namjerno izbjegavam pojam moć) kroz kolektivni i demokratski način mogu pružiti nove oblike protesta. Postoji pitanje koje sam postavila na posljednjem času Mirovne akademije i koje sam željela da mi bude centralna misao sa kojom mogu da dobijem riješenje za moje buduće namjere. Iako imam ogromnu rupu u aktivističkom djelovanju i sasvim sebično skoncentrisana želim da znam odgovor na moje pitanje, dobila sam recept. Nisam namjerno htijela da korisitim termin strategije, metode, taktike, iako sve to podrazumjeva ono što recept sadrži. Moje pitanje je bilo –Koje su metode borbe? Nisam napravila razliku upotrebe izraza „borba" sa nekim suptilnijim ili možda privlačnijim izrazom, ali me je moje istraživanje naučilo da obratim pažnju na uzorak pojave pod kojom se djeluje ili ne-djeluje, izvor koji je treba preispitati ili ne-dirati, sadržaj koji treba shvatiti ili negirati i esenciju kao konačnost od koje počinju promjene.

Literatura :

-Manuel Castells Networks of Outrage and Hope: Social Movements in the Internet Age

-Vuletić Ljiljana(ur.) Marksizam u svetu br 3- Novi društveni pokreti

a) Alain Tourain str 39-46

b) Jurgen Habermas str 46-66

-Ivan Paraščić , Cenzura u Jugoslaviji od 1945 do 1990.godine, Zagreb 2007

-Herbert Blumer, Društvo kao simbolička interakcija

- Loic J.D. Wasquant, Društvena analiza intelektualaca : „ Homo Academicus „

intervju sa Pierre Bordieu

-Paolo Virno , Gramatika mnoštva

-Karl Korsch : Revolucijska Teorija

-Đorđe Tomić, Petar Atanacković(ur.)Novi društveni pokreti u Jugoslaviji od 1968. do danas