Stručni razgovor sa Ruth Wodak (pitanja postavio Andreas Schulz)
Andreas Schulz (AS): Gospođo Wodak, u uvodu Vaše knjige The Politics of Fear: What Right-Wing Populist Discourses Mean, (2015a) pisali ste da godinama radite na temi desničarskog/krajnje desnog populizma. Sjećate li se nekog konkretnog incidenta zbog kojeg ste počeli raditi u ovoj istraživačkoj oblasti i zašto?
Wodak: Dobro se sjećam incidenata koji su nagnali ne samo mene, već i moje kolege na Odsjeku za lingvistiku Univerziteta u Beču da se posvetimo preciznoj analizi desničarskog populizma i srodne mu retorike: uspon tadašnjeg lidera Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), Jörga Haidera, 1986. godine, takozvana ‘afera Waldheim’ (npr. Wodak et al., 1990) te godine i izborni uspjeh FPÖ-a koji je uslijedio nakon 1989. godine bili su svakako presudni. Već je tada bilo jasno da su se pojavili novi imaginariji austrijskog nacionalnog identiteta i historijskih narativa, koje je pratio politički diskurs usmjeren na navodno homogen, ‘istinski’ (austrijski) narod. Ovaj diskurs je istovremeno pokrenut protiv establišmenta i elita, kao i protiv stranaca, posebice ljudi iz Istočne Evrope, iz bivših komunističkih država. Jasno je da je persona Jörga Haidera imala veliku ulogu u to vrijeme, uključujući i njegov habitus i retoriku i/ili konverzacijske vještine. S jedne strane, on je bio, poput većine političara FPÖ-a, obučen za NLP (neurolingvističko programiranje), dok je, s druge strane, bio vješt demagog koji je znao kako da se obraća ‘muškarcu i ženi na ulici’.