Najava konferencije

Perspektive u akademskoj zajednici i društvu (poslije) sukoba: Otvaranje prostora za kritičko procjenjivanje i preispitivanje historije i sjećanja

U  prostorijama Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu od 14. do 16. marta 2013. godine, sa početkom u 10:00 sati, održavaće se  konferencija Perspektive u akademskoj zajednici i društvu (poslije) sukoba: Otvaranje prostora za kritičko procjenjivanje i preispitivanje historije i sjećanja

Cilj konferencije je ispitati mogućnosti i omogućiti razmjenu iskustva kroz različite pristupe i metode istraživanja u proučavanju sjećanja, te istražiti potencijale za izučavanje sjećanja unutar akademske/ istraživačke zajednice u Bosni i Hercegovini i jugoistočnoj Evropi. Također, konferencija ima za cilj pružiti podršku umrežavanju i saradnji između istraživača/ica koji/e rade na temama značajnim za akademske zajednice i društva koja se nalaze u periodima (poslije) sukoba i političke transformacije (kao što su Bosna i Hercegovina i jugoistočna Evropa), te potaknuti i podržati međunarodnu i transdisciplinarnu razmjenu.

Program konferencije možete preuzeti na sljedećem linku.

***********

Konferenciju zajednički organiziraju Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Univerzitet u Zurichu, uz finansijsku podršku švicarske Nacionalne fondacije za nauku i Švicarske razvojne agencije u okviru SCOPES programa (Naučna saradnja između istočne Evrope i Švicarske).

Za više informacija se možete obratiti na adresu: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.


Eseji

Videozapisi

Ubleha za idiote

  • Poselami amidžu

    Give my regards to your uncle. Originally: Poselami amidžu. Very colloquial greeting, intentionally formulated from two Turkish words, to emphasize the familiarity of the speakers and their strong connection notwithstanding their jobs and the public. In purely semantical terms, a phrase Pozdravi strica (which would translate the same into English) might be used, but it would not have the same conspiratorial weight. By using colloquial discourse, the speakers distance themselves pointedly from the language of ubleha and thereby quite conciously confirm the essence of ubleha as an autoreferential non-identity. It is also worth mentioning whether an „amidža“ exists in the family in a sense of one's father's brother is irrelevant and that actually, in most cases, he does not exist at all; however, the greeting performs its function which a greeting Pozdravi strica could not perform at all and would perplex the speaker.   Korišten sa odobrenjem iz Ubleha za idiote od Nebojše Šavija-Valha i Ranka Milanović-Blank, ALBUM br. 20, 2004, Sarajevo.